Osjetljivost na gluten 2016-11-17T00:02:09+00:00

Osjetljivost na gluten iz žitarica – učestalija nego što smo mislili

Celijakija nije jedini oblik osjetljivosti na gluten. Celijakija je autoimuna bolest u kojoj antitijela na gluten napadaju stanice crijevne stjenke i crijevnih resica pa dolazi do njihovog uništavanja (atrofije vilija) što onemogućuje apsorpciju hranjivih tvari iz hrane koja se inače normalno odvija preko crijevnih resica. Kod celijakije će pretrage pokazati antitijela na gliadin a biopsija će pokazati oštećenje crijevne sluznice i resica. Ako pretrage ovo ne pokažu, neće biti dijagnosticirana celijakija i time priča o glutenu između pacijenta i liječnika završava.

Nažalost test na antitijela često može biti lažno negativan, pa se događa da čak i u slučaju potpuno razvijene celijakije, do njenog dijagnosticiranja prođe i više godina dok se biopsijom crijeva ne otkriju potpuno uništene crijevne resice. No, osjetljivost na gluten ne dovodi obavezno do uništavanja crijevne stjenke i crijevnih resica, barem ne u tolikoj mjeri kao kod dijagnosticirane celijakije, ali često dolazi do postupnog uništavanja drugih tkiva, organa, hormona, žlijezda ili živaca u organizmu. To je onda necelijakijska osjetjivost na gluten koja često uzrokuje brojne autoimune bolesti koje liječnici uopće ne povezuju s glutenom. Smatra se da na jednu dijagnosticiranu celijakiju postoji još devet slučajeva neotkrivene osjetljivosti na gluten.

Postoje različiti stupnjevi osjetljivosti na gluten, a čak i najblaži oblici uzrokuju kronične tegode i bolesti koje, nažalost, najčešće nikada ne budu dijagnosticirani. Najčešći probavni simptomi su bolovi u trbuhu, nadutost, proljev, zatvor, plinovi, grčevi i slično. Čak i kod pacijenata s kroničnim bolestima probavnog sustava, npr. kao što su Crohnova bolesti, ulcerozni kolitis ili sindrom iritabilnog crijeva (IBS), rijetko se posumnja na osjetljivost na gluten.

Međutim, osjetljivost na gluten nije ograničena samo na probavne smetnje i crijevne bolesti. Antitijela na gluten mogu prouzročiti uništavanje u bilo kojem dijelu tijela, ovisno o tome gdje nam je ”slaba karika” – gdje imamo genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. Ako antitijela na gluten napadaju i uništavaju stanice gušterače koje proizvode inzulin, dolazi do dijabetesa tip 1. Imunološki sustav često napada i uništava tiroidne stanice jer proteini na površini tih stanica nalikuju na proteine glutena – to onda nazivamo Hashimotov tireoiditis. Često autoimune bolesti idu zajedno, primjerice dijabetičari tipa 1 često imaju i celijakiju. Ili, osobe uz reumatoidni artritis istodobno dobiju i lupus. Ili imaju hashimoto i psorijazu. 25% pacijenata koji imaju jednu autoimunu bolesti, imaju tendenciju da razviju dodatne autoimune bolesti. Kombinacija od tri autoimune bolesti kod jeden osobe se definira kao Multiple autoimmune syndrome (MAS).

Dr Mark Hyman, liječnik, autor, predavač i predsjednik uprave Instituta za funkcionalnu medicu, kaže da su studije pokazale 55 bolesti koje mogu biti uzrokovane osjetljivošću na gluten. To su između ostalih osteoporoza, sindrom iritabilnog crijeva, upalne bolesti crijeva, anemija, rak, čirevi, reumatoidni artritis, lupus, dijabetes, multipla skleroza, psorijaza, ekcem, sindrom kroničnog umora, neplodnost, bolesti štitnjače i skoro sve druge autoimune bolesti. Gluten se povezuje i sa psihijatrijskim i neurološkim bolestima kao što su anksioznost, depresija, shizofrenija, demencija, migrena, epilepsija i neuropatija (oštećenja živaca). Također se povezuje i s autizmom.

Promjena prehrane može biti spas

Usprkos činjenici da postoji mnoštvo znanstvenih istraživanja koja pokazuju vezu između osjetljivosti na gluten i cijelog niza autoimunih bolesti, u kliničkoj praksi to najčešće nije poznato niti priznato. Bolesti se tretiraju tako da se tretiraju simptomi, a ne uzrok. Naravno, ne tvrdim da je uzrok svim slučajevima autoimunih bolesti samo gluten, ali je on svakako jedan od problema, pa bi to trebalo i testirati. Ukoliko imate neku kroničnu ili autoimunu bolest ili druge zdravstvene tegobe, možete zatražiti od svog liječnika da vas testira na gluten, jer tako možda konačno otkrijete što je pravi uzrok vaših zdravstvenih problema. No pripremite se na to da vam u velikom broju slučajeva liječnik neće dijagnosticirati osjetljivost na gluten bez pozitivnog nalaza biopsije crijeva, koja pokazuje oštećenje crijevne stjenke i atrofiju vilija, odnosno celijakiju. Međutim, krvni test koji pokazuje povišena antitijela na gluten pokazuje da je u pitanju osjetljivost na gluten, što može značiti da se u tijelu događa autoimuni proces. Nažalost testovi dostupni kod nas nisu dovoljno razvijeni jer pokazuju samo jednu ili dvije vrste antitijela i to samo na gliadin, pa će često pokazati lažno negativan rezultat. U svijetu postoje puno razvijeniji testovi, npr Cyrex laboratorij u SAD testira 24 različite komponente iz pšenice i drugih glutenskih žitarica.

Što onda čovjeku preostaje da učini? Možete učiniti isto što su već učinili mnogi drugi, testirati se sami. Kod osoba s autoimunim bolestima koje su osjetljive na gluten, izbacivanjem glutena iz prehrane prestaje autoimunološko uništavanje tkiva, smanjuju se antitijela i simptomi nestaju. Tzv. eliminacijska-provokacijska dijeta je najbolji test koji možete učiniti – to je dobra stara metoda ”vlastite kože”. To znači izbaciti iz prehrane ono na što sumnjate da vam smeta (u ovom slučaju gluten, ali to možete učiniti i sa drugim namirnicama) na neko vrijeme, najmanje mjesec dana a bolje i duže. Ako u tom periodu dođe do poboljšanja vašeg zdravlja odnosno do povlačenja simptoma koji su vas mučili, učinili ste polovicu posla – eliminacijski dio. Sad preostaje da napravite preostali dio posla – provokacijski dio. To znači ponovo početi jesti tu namirnicu koju ste izbacili i pratiti reakciju svog tijela. Ako dođe do pogoršanja, tj vrate vam se stari simptomi, tada znate da ste zaista osjetljivi na gluten i da ga morate trajno izbaciti iz prehrane.

Mnogi ljudi izbace gluten iz prehrane i ne bude im bolje, pa zaključe da gluten kod njih nije problem. Greška. Gluten u najvećem broju slučajeva jeste problem, ali treba biti dosljedan sa eliminacijskom dijetom. Ne možete djelomično biti na bezglutenskoj dijeti, jer tako nećete napraviti ništa. Potrebno je par mjeseci da se tijelo potpuno očisti o glutena, pa ako ”povremeno” pojedete komadić kruha ili kolača, nećete postići rezutate. Treba voditi računa i o skrivenom glutenu koji se nalazi u velikom broju industrijskih namirnica, kao npr u gotovim juhama, umacima i dresinzima. Gluten se masovno koristi u industriji kao sredstvo vezivanja i zgušnjavanja i čest je sastojak u lancima brze hrane koji ga miješaju sa mesnim sastojcima da bi smanjili troškove. Što je hrana jeftinija, to je veća mogućnost da sadrži gluten. Gluten se može nalaziti čak i u ruževima za usne, na poštanskim markicama i kovertama za pismo (ljepljivi dio kojeg poližemo da bismo zalijepili kovertu ili markicu) i čest je sastojak u vitaminima i drugim dodacima prehrani. Zato je najbolje ne oslanjati se na nikakve prerađevine već kupovati čiste namirnice i sami pripremati svoju hranu.

Osim toga, treba voditi računa o križnim reakcijama. Naime, i bezglutenske žitarice sadrže proteine slične glutenu, na koje možda reagirate. Zato je najbolje izbaciti sve žitarice, kako glutenske (pšenica, pir, raž, ječam, kamut) tako i one bezglutenske (riža, kukuruz, proso, zob) pa čak i pseudožitarice (heljda, amaranth i quinoa). Nakon povlačenja simptoma, možete, ako baš želite, postepeno pokušavati uvoditi jednu po jednu bezglutensku žitaricu da biste otkrili na koju reagirate a na koju ne.

Kod osoba koje nisu osjetljive na gluten, radi se o tome da ga jednostavno bolje podnose ili ga manje ili rjeđe jedu, što izaziva manje problema. No, smatra se da gluten uvijek i kod svih ipak izaziva neki stupanj aktivacije imunološkog sustava te time izaziva upalni proces. Osjetljivost na gluten je još jedno objašnjenje zašto se toliki broj ljudi koji su prešli na LCHF ili Paleo prehranu – prehranu bez žitarica – odjednom puno bolje osjećaju, a mnogi prijavljuju kako im se popravlja i stanje raznih kroničnih bolesti.

Zapravo nije neobično da je tako mnogo ljudi osjetljivo na gluten, jer žitarice uopće nisu izvorna čovjekova hrana na koju smo genetski prilagođeni. Mnogi će reći da su ljudi i prije također jeli žitarice, a ipak nisu toliko obolijevali od ovih modernih bolesti. To je istina, ali nikad se prije žitarice nisu jele u tolikim količinama kao danas, a brašno nije bilo toliko manipulirano kao današnje koje sadrži još veći udio glutena da bi tijesto i kruhovi bili lakši za obradu. Tradicionalni narodi uvijek su namakali i fermentirali žitarice pa su one tako bile lakše za probavu i razgradnju, a moderna prehrana se temelji na hibridiziranim i kemijski manipuliranim, nepravilno pripremljenim žitaricama.

Autor teksta: Anita Šupe