Zašto se bojimo masnoća u prehrani? 2017-06-29T17:18:30+00:00

Zašto se bojimo masnoća u prehrani?

Piše: Anita Šupe

Hipotezu o štetnosti masnoće lansirao je 50-tih godina 20. stoljeća fiziolog Ancel Keys koji je bio uvjeren da je ona glavni krivac za srčano-žilne bolesti koje su u to vrijeme bile u porastu, pa je to svakako odlučio i dokazati. Objavio je istraživanje s naslovom “Ateroskleroza: problem novijeg javnog zdravstva” (Atherosclerosis: a problem in newer public health) s kojim je pokazao korelaciju između unosa masnoća i srčano-žilnih oboljenja u 6 zemalja svijeta. Međutim, kasnije je otkriveno da je Keys lažirao rezultate studije.

Proizvoljno je izabrao samo one podatke koji su njemu odgovarali iz samo
6 zemalja, iako je imao podatke o konzumaciji masnoća i smrtnosti od srčanih bolesti iz ukupno 22 zemlje. Da je prikazao sve sakupljene podatke, statistička povezanost između unosa masnoće i srčanih bolesti bi nestala. Keys je zbog ovog propusta bio izrugivan u znanstvenim krugovima pa je odlučio osvjetlati obraz i provesti novo istraživanje. To je bila “Studija iz sedam zemalja” (The Seven Countries Study) u kojoj je učestvovala i bivša Jugoslavija. Opet, Keys je pokazao povezanost između unosa masnoća i smrtnosti od srčanih bolesti. Međutim, i ova studija ubrzo je postala meta kritika mnogih znanstvenika.

Osim unosa masti, postojali su i mnogi drugi faktori koji su se trebali uzeti u obzir kad se istraživao razlog smrtnosti u nekoj zemlji ili regiji. Npr. unos masnoća životinjskog porijekla, mogao je biti proporcionalan stupnju razvoja neke zemlje ili regije, odnosno proporcionalan drugim značajkama specifičnim za razvoj industrijalizacije. Ali Keys uopće nije uzeo u obzir te druge faktore, npr. konzumaciju šećera i rafiniranih proizvoda koja je bila u porastu u svim razvijenijim regijama studiranih zemalja. U regijama gdje je unos masnoća bio visok, a gdje je pokazana visoka smrtnost od srčanih bolesti, također je i konzumacija šećera bila visoka. Međutim, u regijama gdje je unos masnoća bio visok, ali konzumacija šećera niska, smrtnost nije bila toliko učestala.

No, dobiveni rezultat morao je potvrditi Keysovu hipotezu i opravdati očekivanja njegovih pristaša, kao i utrošene milijune dolara poreznih obveznika. Nažalost, cijelo zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na ovoj studiji, iako druge velike studije provedene kasnije nikad nisu uspjele potvrditi rezultat Keysova istraživanja. Iako je ova namještaljka rano otkrivena, povratka nije bilo jer je lopta već bila bačena. Teoriju su spremno prihvatile prehrambena i farmaceutska industrija koje će u narednim godinama debelo profitirati na račun ovog falsifikata. Stvorena je potražnja za nemasnim proizvodima pa je prehrambena industrija lansirala tisuće i tisuće novih low fat (nemasnih) proizvoda, dok je farmaceutska industrija lansirala statine – lijekove za snižavanje kolesterola na kojima se obrću milijarde dolara godišnje.

U ožujku 1984. godine, na naslovnici uglednog američkog magazina Time osvanulo je poznato tužno lice načinjeno od jaja i slanine s naslovom “Kolesterol, a sada loše vijesti” (Cholesterol, and Now the Bad News). Unutar časopisa, tekst je započeo rečenicom “Kolesterol je dokazano smrtonosan i naša prehrana vjerojatno više nikad neće biti ista” (Cholesterol is proved deadly, and our diet may never be the same).

Ovom objavom službeno je započeo 30-togodišnji rat protiv masti. Nove prehrambene smjernice, službeno prihvaćene u svim naprednim zemljama, preporučile su smanjeni unos masnoća iz mesa, jaja i mliječnih proizvoda, te povećan unos rafiniranih ugljikohidrata te industrijskih ulja i margarina. Tradicionalnu ljudsku prehranu koja je od pamtivjeka sadržavala visok udio prirodnih neprocesiranih masti životinjskog porijekla, zamijenili smo industrijskim prerađevinama, ”light” i zamjenskim proizvodima. Danas su očite posljedice ovog poremećaja ljudske prehrane: upravo zadnjih 30 godina dogodila se epidemija debljine, srčano-žilnih bolesti, dijabetesa, alergija, autoimunoloških bolesti i raka. Klinička ispitivanja koja su proveli američki Nacionalni zdravstveni instituti (NIH) početkom ovog tisućljeća pokazali su da prehrana s niskim udjelom masnoće nije poboljšala zdravlje ljudi, niti je zaustavila epidemiju debljine.

Zadnjih 10-tak godina dostupna su nam nova saznanja i sve je veći broj liječnika, znanstvenika i stručnjaka raznih profila koji se angažiraju kako bi nas informirali da je strah od masnoća i kolesterola bio neosnovan. Rastuća popularnost LCHF – Paleo prehrane zapravo predstavlja globalni pokret za povratak izvornoj prehrani, povratak prirodnih neprocesiranih masti u našu prehranu i odbacivanje industrijskih prerađevina. O svemu tome čitate na mom blogu Istine i laži o hrani od 2010. godine.

Sve je više znanstvene literature koja potvrđuje da je strah od masnoća i kolesterola bio neosnovan. Meta analiza iz 2010. god. objavljena u The American Journal of Clinical Nutrition koja je sabrala podatke iz 21 studije u kojima je sudjelovalo blizu 348.000 ljudi, nije pronašla dokaze da zasićene masnoće imaju kakve veze sa srčano-žilnim bolestima. U ožujku 2014. godine Annals of Internal Medicine objavio je rezultate nove Meta analize, tj znanstvenog pregleda 76 studija koje su uključile preko 600.000 sudionika iz 18 zemalja. Najkraće rečeno, ova meta analiza NE NALAZI VEZU između zasićenih masnoća i pretilosti, dijabetesa, visokog kolesterola i kardiovaskularnih bolesti. Kardiolog dr. Rajiv Chowdhury, vodeći autor studije rekao je ”Ne trebamo se brinuti oko zasićenih masnoća. Zapravo je prehrana bogata šećerom i rafiniranim ugljikohidratima krivac za sve ove bolesti.”

U lipnju 2014. na naslovnici uglednog TIME magazina (istog onog koji je objavio rat mastima točno 30 godina ranije) osvanula je slika maslaca, no ovaj put s naslovom “Jedite maslac. Znanstvenici su označili masti kao neprijatelja. Zašto su bili u krivu” (Eat Butter. Scientists labeled fat the enemy. Why they were wrong). Opsežni članak urednika Bryana Walsha Ending the War on Fat možete pročitati u cijelosti na hrvatskom ovdje: Time magazine: Okončanje rata s masnoćama.

Ipak, stručnjaci koji upravo sastavljaju nove preporuke o pravilnoj prehrani, zaglavili su unutar istih okvira predrasuda o masnoćama i neutemeljenih znanstvenih dostignuća, koji su i bili prvotna osnova za propisivanje prehrane s niskim udjelom masnoća. Iz tog razloga zanemaruju veliki obim strogo-znanstvenih dokaza koji predstavlja najveću nadu u borbi protiv epidemije pretilosti, dijabetesa i srčanih bolesti.

Rat protiv masnoća, naravno, još nije gotov. Previše je komercijalnih interesa u pitanju da bi se službene preporuke tek tako promijenile. Ali promjena paradigme definitivno je u toku. Više o tome kako je došlo do pogrešnih prehrambenih smjernica, zašto su masnoće zdrave a žitarice nezdrave, koja nas hrana ubija a koja liječi, kako mršaviti bez gladovanja i sačuvati svoje zdravlje – čitajte u mojoj knjizi Istine i laži o hrani.