Šećer i hormoni 2017-04-13T10:03:04+00:00

Šećer i hormoni

Piše: Sanja Toljan, dr. med.

 Što znači pretjeran unos šećera za hormone?

I sami ponekad osjećamo i mislimo da nam hormoni baš najbolje ne rade. Manjak energije, debljanje, ispadanje kose, akne, slab libido, sve su to simptomi koji se tradicionalno povezuju sa slabim radom štitnjače, spolnih hormona, hipofize. To su žlijezde o kojima razmišljamo i kada govorimo o hormonima, najčešće mislimo na njih. I zapravo dobro mislimo.

Međutim, postoji još dosta toga. Neke se žlijezde izravno obračunavaju sa šećerom, što im je glavna uloga. Takva žlijezda je gušterača. Njezina zadaća jest održavanje normalne razine šećera putem sekrecija dvaju hormona, inzulina i glukagona. Ako pojedemo previše šećera, inzulin će jedan dio poslati u stanicu za dobivanje energije, drugi će pohraniti u glikogen, a treći u masno tkivo. Kada nema unosa hrane, glukagon će pokrenuti dobivanje šećera. Tijelo svojim fenomenalnim balansom održava normoglikemiju – urednu razinu šećera u krvi – kako bi naše stanice fenomenalno reagirale.

Gušterača je jako osjetljiva žlijezda. Naši pretci preživjeli su upravo zahvaljujući njezinoj sposobnosti sekrecije inzulina i skladištenja masti. Da nemamo inzulin, mršavjeli bismo rapidno, energija ne bi ulazila u naše tijelo i naposljetku bi došlo do smrtnog ishoda. Tako važna žlijezda i važan hormon, a uzimamo ju zdravo za gotovo. Kada? Kada u prehranu unosimo više ugljikovih hidrata nego je potrebno i na taj način tjeramo jadnu gušteraču da stalno proizvodi inzulin.

 

Kolika je dozvoljena količina ugljikovih hidrata? Koliko šećera možemo pojesti dnevno?

Nema jedinstvenog odgovora, to je stvar pojedinca. Netko može pojesti više, netko manje šećera dok ne razvije svojevrstan zamor gušterače, ali sigurno je da odgovor leži u zdravom razumu. Ako jedemo hranu, vjerojatno će nam inzulin biti normalan. Naš organizam zna sa hranom, ali sa slasticama ima velike probleme, posebno kada slastice postanu hrana.

Vikendom u supermarketima promotrite što ljudi voze u svojim kolicima, osobito mlade majke. Ja to više ne radim jer sam prestravljena količinom slatkiša koje će njezino djetešce, koje nesumnjivo voli najviše na svijetu, pojesti taj tjedan, ne spominjući slatkiše koje će dobiti od bake i djeda. Već u početku njihova života kreće borba s gušteračom, a pred njima je cijeli život! Kada je gušterača preopterećena, prvi znak su nestabilne razine šećera, koje se manifestiraju stanjem kada morate pojesti nešto slatko jer vam mozak ne radi i osjećate se loše.

Nakon bombona osjećate se bolje. Iako vama to možda zvuči nebitno, takvo stanje naziva se hiperinzulinemija i prethodi pojavi šećerne bolesti. Rekli smo da gušterača uspješno održava razinu šećera, a zašto to ne radi kod nekih ljudi? Zato što prevelika količina šećera koji unose u organizam podiže visoku razinu inzulina, koji pak snižava razinu šećera, i umjesto da glukagon sada uskoči i onemogući hipoglikemiju ili niski šećer, zbog visokog inzulina glukagon je nemoćan.

Dakle, zapamtite ovaj komplicirani niz: previše šećera u hrani – previše inzulina u krvi – smanjen šećer u krvi – hipoglikemija. Unošenjem previše šećera u organizam iscrpljujemo gušteraču i dovodimo se do šećerne bolesti, stanja u kojem imamo zarobljen inzulin, zarobljen šećer, i zbog toga počinjemo biti ozbiljno bolesni.

Inzulinska rezistencija kao posljedica uzimanja previše šećera početak je ostalih hormonskih poremećaja. Jajnici i testisi osjetljiviji su na inzulin nego jetra sama, a da ne govorimo o štitnjači. Zato najčešći poremećaji vezani uz inzulinsku rezistenciju leže u domeni fertiliteta u mladosti te metaboličkog sindroma i karcinoma u starijoj dobi.

Inzulinska rezistencija, koja se manifestira niskim razinama šećera u početku, a kasnije visokim, dobro se dijagnosticira testom opterećenja glukozom. Nakon što popijete slatki napitak, mjeri vam se šećer i inzulin i odmah se vidi što se događa. Tradicionalno se debljina povezuje s tim stanjem, no, vjerujte, postoje i mršave osobe koje imaju taj poremećaj.

Liječenje je upitno, postoje lijekovi, ali uglavnom služe za ublažavanje simptoma, ali ne i za izliječenje.

Jedino pravo liječenje jest zdrava prehrana. Treba jesti hranu; hrana se kupuje na tržnicama, ne nalazi se u kutijama na policama supermarketa.

Hrana ima glikemijski indeks koji ne opterećuje gušteraču, nego polako otpušta šećer u cirkulaciju, pogotovo ako se pritom konzumiraju i zdrave masnoće. Onda je otpuštanje šećera još sporije i gušterača se ne napreže, ugodno joj je.

Hrana je povrće, prirodno uzgojeno voće, mahunarke, meso, riba, jaja, mlječni proizvodi, cjelovite žitarice. Sve drugo su slastice koje možemo jesti samo ponekad, nedjeljom.

Ako je svaki dan nedjelja, onda gušterača protestira. Osim endokrine funkcije (lučenje hormona), ona ima i egzokrinu funkciju, luči probavne sokove i enzime te bez nje nema zdrave probave, apsorpcije.

Šećer u crijevima izaziva prevagu kvasaca u odnosu na ostale sojeve bakterija i pomiče ravnotežu prema nezdravome. Kriva mikrobiota, kako ju nazivamo, uzrok je mnogim bolestima, po mom mišljenju svim modernima za koje medicina kaže da nemaju uzroka, da su idiopatske. Jedna od takvih je i „non celiac gluten sensitivity“, opako stanje koje ima tisuću lica i na koje naša grupa okupljena oko Denisa upozorava.

Jedan od načina kako izbaciti bolest iz sebe i postati zdrav jest jesti šećer u vrlo, vrlo razumnim količinama – a to znači nedjeljom poslije ručka pojesti dva kolača. Onako kako su nas još bake naučile.