Šećer – hrana koja ubija 2017-04-13T09:57:32+00:00

 Šećer – hrana koja ubija

Piše: Anita Šupe

Šećer je ozbiljna droga koja izaziva ovisnost na isti način kao i droge. Iako je za sve ljude štetan, mnogi ga mogu povremeno konzumirati u umjerenim količinama bez tragičnih posljedica. No kod osoba koje su razvile ovisnost o šećeru, radi se o vrlo ozbiljnom zdravstvenom problemu.

Šećer utječe na osjetljivu kemiju mozga tako što ometa supstancije koje nas smiruju i daju nam osjećaj zadovoljstva, i umjesto toga stvara jaku, često kompulzivnu ovisnost koja traži uvijek novu dozu stimulansa.

Mnogi ljudi, primjerice, piju alkohol, ali nisu svi ovisnici. Većina povremeno popije čašicu alkohola i nema s tim nikakvih problema. Međutim, ovisnik o alkoholu ne može uzeti samo jednu čašu, on nastavlja piti bez kontrole. Tako je i sa šećerom – mnogi mogu povremeno pojesti nešto slatko, jedan kolač, malo torte ili čokolade, bez želje da nastave jesti slatko. Međutim, ovisnik o šećeru ne može uzeti ”samo malo”, već gubi kontrolu i pojede cijelu čokoladu, cijelu vrećicu bombona, cijelo pakiranje keksa ili nečeg sličnog. Ovisnost znači gubitak kontrole nad konzumacijom i pojavu apstinencijske krize prilikom suzdržavanja. Droga se, bilo da je u pitanju šećer, alkohol, narkotici ili nešto drugo, konzumira u sve većoj mjeri zato što je opijatski sustav mozga poremećen i potrebne su mu sve veće količine za postizanje istog učinka. Konzumaciju prati nezadovoljstvo, kajanje, anksioznost i obećanje “nikad više”, ali potreba koja stalno nastaje jača je od svega. Ovdje se ne radi o lošem karakteru, nego o promijenjenoj kemiji mozga. Ovisnost o šećeru dovodi do deprimiranosti, iz koje se teško izlazi jer je često povezana s vlastitim obećanjima i odlukama koje se krše.

Osim što stvara ovisnost, šećer na brojne načine uništava zdravlje. Pridonosi stvaranju metaboličkog sindroma: povećava krvni tlak, povećava trigliceride i doprinosi začepljenju žila i srčano-žilnim bolestima. Pojačava apetit i dovodi do prejedanja i debljanja.

U stanicama oštećuje antioksidante i druge vitalne supstancije pa pridonosi propadanju svih tkiva u organizmu. Šećer dovodi do glikacije, procesa koji uzrokuje starenje kože. Molekule šećera vezuju se za vlakna elastina i kolagena (proteina koji podržavaju elastičnost i mladolik izgled kože). Završni produkti ovog procesa nazivaju se Advanced Glycation End ili AGE, i doslovno uzrokuju starenje kože i stvaranje bora.

Šećer povećava izlučivanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina te smanjuje iskorištavanje kalcija i magnezija koji su smirujući minerali, a njihov nedostatak utječe na loš san. Šećer samo kratkotrajno stimulira izlučivanje dopamina u mozgu, što trenutno povećava oštrinu i koncentraciju u razmišljanju, ali dugoročno dovodi do smanjenja količine dopamina u mozgu. Također trenutno dovodi do izlučivanja serotonina i endorfina, što kratkotrajno daje osjećaj zadovoljstva, ali njegova prekomjerna konzumacija dovodi do suprotnog učinka i nedostatka ovih važnih supstancija koje trebamo za dobro raspoloženje.

Šećer djeluje na opijatski sustav u mozgu i na vlastite tjelesne supstancije protiv bolova, ali prevelika upotreba dovodi do povećanja kroničnih bolova u tijelu. Nadalje, stvara nemir i neravnotežu među signalnim supstancijama u mozgu na isti način kao morfij i nikotin. Od šećera muškarci postaju umorni, iritirani i agresivni, žene postaju potištene, depresivne i bezvoljne, a djeca postaju hiperaktivna, nemirna i razdražljiva. Ako djeci dok su mala često dajemo šećer, pripremamo u njihovu mozgu podlogu za razvoj drugih ovisnosti u odrasloj dobi jer se radi o istom opijatskom sustavu.

Šećer doprinosi stvaranju upalnih procesa i oslabljuje imunološki sistem organizma, radi čega postajemo podložniji bolestima i infekcijama.

Šećer hrani i potiče razmnožavanje patogenih mikroorganizama i gljivica (npr. candide albicans), što pridonosi stvaranju propusnosti crijeva i dovodi do intolerancije namirnica.

Šećer je otrov koji uništava tijelo na mnogo raznih načina, a ipak nitko ne upozorava na njegovu štetnost. Na kutiji cigareta stoji natpis “pušenje ubija”, a šećer nam se bez upozorenja nudi na svakom koraku i prisutan je svuda. I, što je najgore, ne nalazi se samo u kolačima, keksima i slatkišima, već je skriven i ondje gdje ga uopće ne očekujemo, u tzv.“zdravim” namirnicama, kao što su voćni jogurti, pahuljice za doručak, voćni sokovi, razni industrijski deserti i sl. Šećer se dodaje u kečap, majonezu, umake, dresinge, suhomesnate proizvode, začine. Krije se na deklaracijama pojedinih proizvoda i pod imenom glukozno-fruktozni, škrobni ili kukuruzni sirup, što su jeftinije varijante šećera kojima prehrambena industrija puni svoje proizvode. Potreba za slatkim stvar je i navike. Ono što tijelo dobiva, to tijelo i traži, a kad se oslobodimo od slatkog okusa, tijelo ga više neće ni tražiti.

Najučinkovitiji način za oslobađanje od te ovisnosti jest radikalna promjena prehrane i izbacivanje svega što može poticati želju za slatkim ili općenito pretjeranu potrebu za jelom. Pri tome nam može pomoći Zelena kura, varijanta Paleo prehrane koja izbacuje svu rafiniranu hranu te se bazira na čistim namirnicama u njihovu izvornom obliku. To znači da se jede puno povrća i zelenja, kvaliteni proteini iz ribe mesa i jaja te zdrave prirodne masnoće iz orašastih plodova, avokada, masline i kokosa. Takva prehrana zadovoljava nutritivne potrebe našeg tijela, zaustavlja opsesivno razmišljanje o hrani i dovodi do stvaranja normalnog odnosa prema jelu: jedemo onda kad smo gladni i u količinama koje su tijelu dovoljne.

Kad se oslobodimo ovisnosti o šećeru, stabilizira se šećer u krvi, vraća nam se bolje raspoloženje i unutarnje zadovoljstvo, poboljšava se san, smanjuje rizik od dijabetesa i drugih bolesti, gubi se višak kilograma, smanjuje rizik od gljivičnih infekcija i osteoporoze, smanjuju se prehlade i infekcije, imamo više energije i poboljšava nam se samopoštovanje.

Možda ovo posljednje zvuči čudno, ali kad jedemo slatko, postajemo slabiji. Kao i droge, šećer nas izjeda i stvara prazninu iznutra, sprečava da se osjećamo potpunima, za razliku od čistih prirodnih namirnica koje osnažuju tijelo te donose bistrinu uma i unutarnje zadovoljstvo duha.

HFCS – jeftina zamjena za šećer još gora od šećera

HFCS (High Fructose Corn Syrup) ili visoko fruktozni kukuruzni sirup masovno se dodaje u procesiranu hranu jer je jeftiniji i slađi od običnog šećera i produžava rok trajanja prerađevinama. Kod nas se još naziva glukozno-fruktozni sirup ili kukuruzni sirup, i prisutan je u skoro svim industrijskim prerađevinama i proizvodima za djecu – zaslađenim i gaziranim pićima, komercijalnim pekarskim proizvodima, žitaricama, jogurtima, desertima, pudinzima, keksima i slatkišima. No on je puno opasniji od samog šećera. Dobiva se iz kukuruznog škroba u kojem se dio glukoze uz dodavanje enzima mijenja u fruktozu do omjera 55:45, odnosno 55 % fruktoze i 45 % glukoze. To ga čini puno slađim od šećera jer je fruktoza slađa od glukoze, a u običnom su šećeru fruktoza i glukoza prisutne u omjeru 50:50.

U običnom šećeru, glukoza i fruktoza vezane su kemijskim vezama pa je barem potrebna razgradnja ovih osnovnih molekula šećera u probavnom sustavu. No u glukozno-fruktoznom sirupu, molekule su u nevezanom obliku tako da se ovi šećeri rapidno apsorbiraju u krvotok. Fruktoza ide izravno u jetru, gdje pokreće lipogenezu – proizvodnju triglicerida, što predstavlja glavni uzrok oštećenja jetre koje se naziva ”masna jetra”, i pogađa milijune ljudi u zapadnim zemljama.

Fruktoza uništava jetru na isti način kao alkohol. Dio glukoze iz ovog sirupa podiže šećer u krvi i potiče lučenje inzulina koji šećere sprema u obliku masnih naslaga na našem tijelu. Ova kombinacija dovodi do metaboličkog kaosa koji uzrokuje povećanje apetita, debljanje, dijabetes, metabolički sindrom, masnu jetru, srčane bolesti, rak, demenciju i još puno toga.

Osim toga, visoke doze fruktoze doprinose razvoju sindroma propusnih crijeva, pri čemu toksini i nepotpuno probavljeni proteini iz hrane, kroz proširene pukotine na crijevnom zidu, ulaze u krvotok te izazivaju upalne i autoimunološke procese koji dovode do cijelog niza modernih bolesti. Nadalje, HFCS doprinosti razvoju ovisnosti o hrani/slatkišima preko djelovanja na centre za nagrađivanje u mozgu.

Bitno je naglasiti da prirodna fruktoza iz voća, kao sastavni dio kompleksa nutrijenata i vlakana, ne proizvodi jednak negativan učinak u tijelu kao slobodna fruktoza iz kukuruznog sirupa. Čitajte deklaracije i izbjegavajte proizvode koji sadrže glukozno-fruktozni sirup. No razloga je i više da izbacite svu hranu s deklaracijom, tj. prerađevine.