Gluten – uzrok mnogih kroničnih bolesti 2017-01-07T19:42:09+00:00

Anita Šupe: Izvadak iz knjige Istine i laži o hrani

Gluten – uzrok mnogih kroničnih bolesti

Gluten (ljepilo – glue) je mješavina pohranjenih biljnih proteina prolamina i glutelina. U pšenici, prolaminski dio proteina je gliadin, a glutelinski dio je glutenin. U drugim se žitaricama nalaze druge vrste prolamina i glutelina, odnosno različite kombinacije glutena i njegovih komponenti. No, u laičkoj interpretaciji pod pojmom gluten misli se na proteine iz pšenice, pira, raži i ječma.

Koji su problemi s glutenom? Najpoznatiji oblik nepodnošenja glutena je celijakija, autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništavanja crijevnih resica, radi čega se smanjuje apsorpcija nutrijenata u tankom crijevu, što dovodi do nedostatka hranjivih tvari u organizmu. Najčešći simptomi su bolovi u trbuhu, proljev, naglo mršavljenje, umor, nedostatak energije i anemija, a mogu biti i mnogi drugi.

polje-pseniceDrugi oblik nepodnošenja glutena je alergija na pšenicu koja podrazumijeva klasične simptome kao što su kožne, respiratorne i gastrointestinalne reakcije na proteine iz pšenice. Otkriveno je 27 potencijalnih alergena u pšenici.

Osim celijakije i alergije na pšenicu, sve je učestaliji problem kojeg poznajemo pod nazivom necelijakijska osjetljivost na gluten (nonceliac gluten sensitivity) koja uslijed oštećenja probavnog trakta (intestinalne propusnosti) dovodi do autoimunih bolesti, kao što su na primjer dijabetes tip 1, lupus, hashimoto, psorijaza i mnoge druge. Ova bolest donedavno uopće nije imala klinički naziv i u medicini je bila potpuno zanemarena, unatoč tome što je prisutna kod vrlo velikog broja ljudi. Iako zadnjih godina ima sve više znanstvene literature o necelijakijskoj osjetljivosti na gluten (PubMed mi izbacuje preko 400 članaka na ovu temu ), nažalost, većina liječnika je još uvijek ne prepoznaje niti priznaje, ako nije dijagnosticirana celijakija ili alergija na pšenicu. Osim toga se tvrdi da je uzrok autoimunih bolesti nepoznat, iako nova istraživanja sve više rasvjetljavaju uzroke autoimunosti.

Problem je u metodama moderne medicine koja je orijentirana na liječenje simptoma pojedinih bolesti, a ne na otkrivanje njihovih uzroka. Međutim, lijekovi samo prikrivaju simptome bolesti, a ne liječe njihov uzrok koji najčešće ostaje neotkriven. Na ovaj način ne može doći do ozdravljenja i čovjek se pretvara u doživotnog pacijenta i redovnog potrošača lijekova. No, usprkos rastućoj proizvodnji i potrošnji lijekova, ljudi ipak nisu zdraviji. Farmaceutska industrija je jedna od četiri najprofitabilnije industrije u svijetu, uz drogu, oružje i pornografiju, s najvećim obrtajem novca koji se broji u stotinama milijardi dolara godišnje. Ona se temelji na logici profita, pa joj ne odgovara da se ljudi okreću jednostavnim i jeftinim rješenjima svojih tegoba, kao što su promjena prehrambenih navika ili dodaci prehrani.

Da se vratimo na necelijakijsku osjetljivost na gluten. Mnogi znanstvenici i liječnici funkcionalne medicine smatraju da ljudsko tijelo nije u stanju probaviti gluten. Gluten je protein, a proteini su građeni kao dugački lanci sastavljeni od pojedinačnih karika – aminokiselina. Proteini se u probavnom sustavu razgrađju, tj cijepaju, prvo uz pomoć želučane kiseline (HCl) na kraće lance – peptide, a zatim uz pomoć enzima i na pojedinačne karike – aminokiseline. Aminokiseline se tada iz tankog crijeva apsorbiraju u naš krvotok gdje se onda transportiraju tamo gdje su potrebne za izgradnju novih tkiva – mišića, hormona itd. Gluten predstavlja problem jer ljudsko tijelo nema enzime potrebne za razgradnju ili ”cijepanje” njegovih lanaca na pojedinačne aminokiseline. Kada takav, nerazgrađen ili djelomično razgrađen protein ili peptid dospije u krvotok, naš imunološki sustav ga ne prepoznaje kao hranjivu tvar, već ga identificira kao strano tijelo i uključuje alarm – aktivira se napad na to strano tijelo, odnosno dolazi do stvaranja antitijela.

Kad se jednom stvore antitijela na gluten, tijelo postaje senzibilizirano, tako da svaki put kad gluten dospije u naš probavni sustav, dolazi do imunološkog odgovora: tijelo ga opet prepoznaje kao nešto strano i dolazi do stvaranja antitijela. To se događa svaki put kad pojedemo i najmanju količinu glutena, a to je približno tri do šest puta dnevno ako nam se prehrana temelji na žitaricama.

Zapravo, imunološki sustav je upravo tako dizajniran, da nas štiti tako što uz pomoć antitijela uništava ili neutralizira antigene – nepoznate supstance koje su štetne za naš organizam, bilo da su to bakterije, toksini ili nešto treće. Međutim, problem je u sljedećem: proteini glutena slični su našim vlastitim proteinima, onima od kojih je građeno naše vlastito tkivo – organi, živci, žlijezde, koža itd. Antitijela koja imaju zadatak uništiti gluten nisu selektivna, već automatski uništavaju i naše vlastito tkivo, ne prepoznajući koji su proteini strani, a koji vlastiti. Taj se proces naziva molekularna mimikrija, a antitijela koja uništavaju tkivo vlastitog organizma nazivaju se autoantitijela. Na taj način osjetljivost na gluten može pokrenuti kaskadu lančano povezanih reakcija koje dovode do autoimunih bolesti, i to ne samo u probavnom traktu, već u cijelom tijelu.

Najnovija istraživanja pokazuju kako je zapravo moguće, da jedna komponenta iz hrane može imati tako razarajući učinak na ljudsko tijelo. Jedan od vodećih svjetskih znanstvenika na području istraživanja osjetljivosti na gluten, dr. Alessio Fasano (University of Maryland Center for Celiac Research), otkrio je da gluten izaziva propusnost crijeva jer potiče proizvodnju zonulina , koji je regulator funkcije intestinalne (crijevne) barijere. Propusnost crijeva (intestinal permeability) znači da se stanice crijevnog zida razmiču i prostor između njih proširuje. Crijevni zid je barijera između vanjskog svijeta (svega što unosimo u organizam hranom i pićem) i unutrašnjosti organizma. Kroz tu barijeru smiju proći samo nutrijenti i elektroliti, i ništa drugo. Velike molekule nerazgrađene hrane i toksini ostaju unutar crijeva i na koncu se izlučuju van stolicom – ako crijeva nisu propusna. Međutim, zonulin djeluje na stanice crijevnog zida tako da se one razmiču, odnosno više nisu onako tijesno priljubljene kako bi trebale biti i na taj način dolazi do propusnosti crijeva. Dakle, možemo reći da propusnost crijeva znači da je crijevna barijera popustila i da su ”vrata” između crijeva i unutrašnjosti organizma otvorena, što omogućava da gluten, lektini, kao i drugi nerazgrađeni ili djelomično razgrađeni proteini, prolaze u krvotok. S obzirom da su samo osnovne molekule proteina (aminokiseline) predviđene za prolazak u krvotok, naš imunološki sustav te nerazgrađene proteine prepoznaje kao strano tijelo, što onda alarmira autoimunološki odgovor. Svjetski stručnjaci za autoimunitet se slažu da je preduvjet za dobivanje neke autoimune bolesti upravo – intestinalna propusnost. Dakle ukratko, gluten izaziva proizvodnju zonulina, zonulin djeluje na crijeva da postanu propusna, a propusna crijeva dovode do autoimunih bolesti.

Celijakija nije jedini oblik osjetljivosti na gluten

Celijakija je autoimuna bolest u kojoj antitijela na gluten napadaju stanice crijevne stijenke i crijevnih resica pa dolazi do njihovog uništavanja (atrofije) što onemogućuje apsorpciju hranjivih tvari iz hrane koja se inače normalno odvija preko crijevnih resica. Kod celijakije će pretrage pokazati antitijela na gliadin, a biopsija će pokazati oštećenje crijevne sluznice i resica. Ako pretrage to ne pokažu, neće biti dijagnosticirana celijakija i time priča o glutenu između pacijenta i liječnika završava.

Nažalost, test na antitijela često može biti lažno negativan, pa se događa da čak i u slučaju potpuno razvijene celijakije, do njenog dijagnosticiranja prođe i više godina dok se biopsijom crijeva ne otkriju potpuno uništene crijevne resice. No, osjetljivost na gluten ne dovodi obavezno do uništavanja crijevne stijenke i crijevnih resica, barem ne u tolikoj mjeri kao kod dijagnosticirane celijakije, ali često dolazi do postupnog uništavanja drugih tkiva, organa, hormona, žlijezda ili živaca u organizmu. To je onda necelijakijska osjetljivost na gluten koja često uzrokuje brojne autoimune bolesti koje liječnici uopće ne povezuju s glutenom. Smatra se da na jednu dijagnosticiranu celijakiju postoji još devet slučajeva neotkrivene osjetljivosti na gluten.

Postoje različiti stupnjevi osjetljivosti na gluten, a čak i najblaži oblici uzrokuju kronične tegobe i bolesti koje, nažalost, najčešće nikada ne budu dijagnosticirane. Najčešći probavni simptomi su bolovi u trbuhu, nadutost, proljev, zatvor, plinovi, grčevi i slično. Čak i kod pacijenata s kroničnim bolestima probavnog sustava, kao što su Crohnova bolesti, ulcerozni kolitis ili sindrom iritabilnog crijeva (IBS), rijetko se posumnja na osjetljivost na gluten.

Međutim, osjetljivost na gluten nije ograničena samo na probavne smetnje i crijevne bolesti. Antitijela na gluten mogu prouzročiti uništavanje u bilo kojem dijelu tijela, ovisno o tome gdje nam je ”slaba karika” – gdje imamo genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. Primjerice, proteini na površini stanica štitnjače nalikuju na proteine glutena. Imunološki sustav zato stvara autoantitijela na štitnjaču (antitireoidna autoantitijela) koja napadaju i uništavaju štitnjaču i to onda nazivamo Hashimotov tireoiditis. Ako antitijela na gluten napadaju i uništavaju stanice gušterače koje proizvode inzulin, dolazi do dijabetesa tipa 1. Često autoimune bolesti idu zajedno, primjerice dijabetičari tipa 1 često imaju i celijakiju, ili, osobe uz reumatoidni artritis istodobno dobiju i lupus. Neki imaju hashimoto i psorijazu. 25% pacijenata koji imaju jednu autoimunu bolesti, imaju tendenciju da razviju dodatne autoimune bolesti. Kombinacija od tri autoimune bolesti kod jedne osobe se definira kao Multiple autoimmune syndrome (MAS). Važno je znati da za razvoj neke bolesti, genetska predispozija igra ulogu samo 25%, a ostalih 75% je način života (prehrana, stres, izloženost toksinima). Dakle, ako imate u obitelji gene za razvoj bilo koje bolesti, to apsolutno ne znači da ćete tu bolest i dobiti jer 75% utjecaja ima vaš način života – o kojem odlučujete vi sami.

Dr. Mark Hyman, liječnik, autor, predavač i predsjednik uprave Instituta za funkcionalnu medicu, kaže da su studije pokazale 55 bolesti koje mogu biti uzrokovane osjetljivošću na gluten . To su između ostalih osteoporoza, sindrom iritabilnog crijeva, upalne bolesti crijeva, anemija, rak, čirevi, reumatoidni artritis, lupus, dijabetes, multipla skleroza, psorijaza, ekcem, sindrom kroničnog umora, neplodnost, bolesti štitnjače i skoro sve druge autoimune bolesti. Gluten se povezuje i sa psihijatrijskim i neurološkim bolestima kao što su anksioznost, depresija, shizofrenija, demencija, migrena, epilepsija i neuropatija (oštećenja živaca). Povezuje se i s autizmom.

Promjena prehrane može biti spas

Usprkos činjenici da postoji mnoštvo znanstvenih istraživanja koja pokazuju vezu između osjetljivosti na gluten i cijelog niza autoimunih bolesti, u kliničkoj praksi to najčešće nije poznato niti priznato. Ne tvrdim da je uzrok svim slučajevima autoimunih bolesti samo gluten, ali je on svakako jedan od problema, pa bi to trebalo i testirati. Ukoliko imate neku kroničnu ili autoimunu bolest ili druge zdravstvene tegobe, zatražite od svog liječnika da vas testira na gluten jer tako možda konačno otkrijete što je pravi uzrok vaših zdravstvenih problema. No, pripremite se na to da vam u velikom broju slučajeva liječnik neće dijagnosticirati osjetljivost na gluten bez pozitivnog nalaza biopsije crijeva, koja pokazuje oštećenje crijevnih resica, odnosno celijakiju. Međutim, krvni test koji pokazuje povišena antitijela na gluten, pokazuje da je u pitanju osjetljivost na gluten, što može značiti da se u tijelu događa autoimuni proces. Nažalost, testovi dostupni kod nas nisu dovoljno razvijeni jer pokazuju samo jednu ili dvije vrste antitijela i to samo na gliadin, pa će često pokazati lažno negativan rezultat. U svijetu postoje puno razvijeniji testovi, npr Cyrex laboratorij u SAD testira 24 različite komponente iz pšenice i drugih glutenskih žitarica.

Što onda možemo učiniti? Isto što su već učinili mnogi drugi, testirati se sami. Kod osoba s autoimunim bolestima koje su osjetljive na gluten, izbacivanjem glutena iz prehrane prestaje autoimunološko uništavanje tkiva, odnosno antitijela se smanjuju i simptomi nestaju. Tzv. eliminacijska-provokacijska dijeta je najbolji test koji možete učiniti – to je dobra stara metoda ”vlastite kože”. To znači izbaciti iz prehrane ono na što sumnjate da vam smeta (u ovom slučaju gluten, ali to možete učiniti i sa drugim namirnicama) na neko vrijeme, najmanje mjesec dana, a bilo bi dobro i duže. Ako u tom periodu dođe do poboljšanja vašeg zdravlja, odnosno do povlačenja simptoma koji su vas mučili, učinili ste polovicu posla – eliminacijski dio. Sad preostaje da napravite preostali dio posla – provokacijski dio. To znači ponovo početi jesti tu namirnicu koju ste izbacili i pratiti reakciju svog tijela. Ako dođe do pogoršanja, tj vrate vam se stari simptomi, tada znate da ste zaista osjetljivi na gluten i da ga morate trajno izbaciti iz prehrane.

Mnogi ljudi ga izbace iz prehrane i ne bude im bolje, pa zaključe da gluten kod njih nije problem. Greška. Gluten u najvećem broju slučajeva jest problem, ali treba biti dosljedan s eliminacijskom dijetom. Ne vrijedi ”djelomično” biti na bezglutenskoj dijeti, ili ”smanjiti” unos glutena. Potrebno je, naime, par mjeseci da se tijelo potpuno očisti od glutena, odnosno od antitijela, pa ako ”povremeno” pojedete komadić kruha ili kolača, niste napravili ništa, treba ga izbaciti 100%. Također, treba voditi računa i o skrivenom glutenu koji se nalazi u velikom broju industrijskih namirnica, npr. u gotovim juhama, umacima i dresinzima. Masovno ga se koristi u industriji kao sredstvo vezivanja i zgušnjavanja i čest je sastojak u lancima brze hrane koji ga miješaju s mesnim sastojcima da bi smanjili troškove. Što je hrana jeftinija, to je veća mogućnost da sadrži gluten. Nalazimo ga čak i u ruževima za usne, na poštanskim markicama i kovertama za pismo (ljepljivi dio koji poližemo da bismo zalijepili kovertu ili markicu) i čest je sastojak u vitaminima i drugim dodacima prehrani. Lista prerađevina koja može sadržavati gluten je ogromna i zato je najbolje ne kupovati prerađevine uopće, već čiste namirnice i sami pripremati hranu.

Osim toga, treba voditi računa i o križnim reakcijama. Naime, i bezglutenske žitarice sadrže proteine slične glutenu, na koje možda reagirate. Zato je najbolje izbaciti sve žitarice, kako glutenske (pšenica, pir, raž, ječam, kamut) tako i one bezglutenske (riža, kukuruz, proso, zob) pa čak i pseudožitarice (heljda, amaranth i quinoa). Nakon povlačenja simptoma, možete, ako baš želite, postepeno pokušavati uvoditi jednu po jednu bezglutensku žitaricu da biste otkrili na koju reagirate, a na koju ne.

Kod osoba koje nisu osjetljive na gluten, radi se o tome da ga jednostavno bolje podnose jer ga manje ili rjeđe jedu, ili imaju dobar integritet crijeva. No, smatra se da on uvijek i kod svih ipak izaziva neki stupanj aktivacije imunološkog sustava i time izaziva upalni proces. Osjetljivost na gluten je još jedno objašnjenje zašto se toliki broj ljudi koji su prešli na LCHF ili Paleo prehranu – prehranu bez žitarica – odjednom puno bolje osjeća, a mnogi prijavljuju kako im se popravlja i stanje raznih kroničnih bolesti.

Zapravo, nije neobična osjetljivost velikog broja ljudi na gluten jer, kako smo već vidjeli, žitarice nisu izvorna čovjekova hrana i na nju nismo genetski prilagođeni. Mnogi će reći da su ljudi i prije jeli žitarice, a ipak nisu toliko obolijevali od ovih modernih bolesti. To je istina, ali nikada se prije žitarice nisu jele u tolikim količinama kao danas, a brašno nije bilo toliko manipulirano kao današnje koje sadrži još veći udio glutena da bi tijesto i kruhovi bili lakši za obradu. Tradicionalni narodi uvijek su namakali i fermentirali žitarice pa su one tako bile lakše za probavu i razgradnju, a moderna prehrana se temelji na hibridiziranim i kemijski manipuliranim, nepravilno pripremljenim žitaricama.